Redatelj: Pierre Morel (Banlieue 13)
Scenarij: Luc Besson (Bandidas, Arthur et les Minimoys,Taxi), Robert Mark Kamen (Kiss of the Dragon, The Transporter)
Producenti: Luc Besson (Arthur et les Minimoys, Bandidas, Taxi), Pierre-Ange Le Pogam (Le Dernier Gang, Hitman), India Osborne (P.N.O.K, Si j'étais toi)
Uloge: Liam Neeson (Batman Begins, The Chronicles of Narnia: The Lion, the Witch and the Wardrobe, Kingdom of Heaven), Maggie Grace (The Fog, Lost, Suburban Girl), Famke Janssen (Turn the River, The Wackness), Xander Berkeley (Winters, The Batman, Fracture)
Žanr: akcijski triler
Trajanje: 93 minute

SINOPSIS

Što može biti gore za jednog oca od bespomoćnog sjedenja s druge strane telefonske linije dok mu otimaju kćer? To je noćna mora koja postane stvarnost za Bryana, bivšeg tajnog agenta, koji ima samo nekoliko sati da vrati Kim iz ruku stravične bande specijalizirane za prodaju mladih žena. Prvi problem kojeg Bryan mora riješiti je taj da je on u Los Angelesu, a Kim je bila oteta u Parizu...

INTERVJU S REDATELJEM PIERREOM MORELOM

Prije nego što ste počeli snimati 96 SATI, koje ste lekcije, koje ste naučili snimajući svoj redateljski debi, OKRUG 13, imali na umu?
Ako u ovim filmovima- koje pokreću sasvim drukčije stvari- postoji jedna sličnost, onda je to ritam akcije. Film OKRUG 13 temeljio se samo na akciji koja je morala biti iznimno učinkovita. Čak i ako je naracija filma 96 SATI zahtijevala osjetljiviji pristup, prizori akcije morali su biti jednako učinkoviti tako da se publika potpuno unese u Bryanov lov.

Gdje radite na konstantnom ubrzanju filma, na setu ili u montaži?
Iako puno toga ovisi o montaži, ritam filma mora postojati na snimanju. Ako ga nema, nemate drugu priliku da ga stvorite. Uvijek tražim od glumaca da drže ubrzan tempo i da budu što realističniji. Osobno, način na koji ja snimam doista je napet pa mislim da dosta energije iz filma proizlazi iz toga. Ako duljite oko svega, kada stignete u montažu, morate sve rezati i tako gubite na ritmu.

96 SATI poigrava se sa zakonima svoga žanra, počevši s glavnim likom- Bryan je više čovjek čije je vrijeme prošlo, a ne James Bond.
Naravno, ono što je zanimljivo glede tog lika jest da je on krhak, pomalo izvan svega. Unatoč tome što je bio operativac tajne službe- što saznajemo prilično kasno u filmu- nije siguran kako se treba postaviti kao otac, a ta mana posebno je važna za razvoj filma. Bryan je naizgled usporen, ali kada jednom krene, postaje borbeni stroj. Ali nikada James Bond. Bori se onako kako se može boriti čovjek u njegovim godinama.

Što je to značilo za borbene prizore?
Užasno puno proba za Liama Neesona zbog toga što sam htio da učini što više toga bez pomoći kaskaderskih dvojnika. Naravno, on ne skače s mosta i ne baca se pred automobile, ali sam je snimio sve prizore borbe nakon sati provedenih na probama za svaku rutinu. To je bilo prilično naporno za njega jer nisam htio previše ubrzati akciju. Liam je doista naučio tući se žestoko.

Postajemo svjesni promjene u njegovom razmišljanju u prizoru užasnog mučenja. Koliko daleko ste bili spremni ići s tim prizorom?
Vizualno, prizor je doista nasilan, ali odvija se u veoma specifičnom trenutku filma, nakon što je Bryan upravo pronašao najbolju prijateljicu svoje kćeri, koja je umrla od predoziranja drogama. To ga mijenja. Preuzme ga mračna strana, njegov očinski instinkt briše svaki obzir, svako obuzdavanje. Tako da sam htio da prizor bude šokantan, a ipak ne pretjeran.

Radnja počinje u trenutku kada Bryan preko telefona postane svjedokom otmice. Kako ste se pripremali za taj prizor?
Počeli smo u Los Angelesu sekvencijalno snimajući reakciju Liama Neesona, kao da on uživo sluša događaje koji se odvijaju. Maggie Grace došla je na set i stojeći uz kameru izgovorila cijeli svoj tekst do vriska kada je oteta, što je omogućilo Liamu da na vrijeme reagira. Vrijeme koje smo već postavili dalo mi je više slobode u Parizu. Mogao sam prilagoditi fizičku radnju otmice, ali morao sam imati Liamove emocije u jednom snimku, a on mi je to pružio u samo dva kadra.

Liam Neeson poznat je po svojoj predanosti i koncentraciji. Jeste li i vi imali takvo iskustvo s njim?
Liam je potpuno koncentriran. Jednom kada bi osmislili njegove pokrete u prizoru- ne voli da ga se ometa „ mehaničkim “ pokretima- Liam bi radio na vrlo suptilan način. Potpuno se koncentrira u samo nekoliko kadrova. Nismo mogli zamisliti nikog drugog u ovoj ulozi. Liam odlično pristaje ovom liku, sa svojom ogromnom fizičkom prisutnošću- visok je 1 metar i 95 centimetara- i istodobno sa svojom pravom iskrenošću. Kada ga vidite, ne vidite borbeni stroj, ali osjećate njegov skriveni potencijal.

Utječe li iskustvo Maggie Grace u televizijskim serijama na njezin pristup na setu?
Maggie je iznimno profesionalna. Njezino iskustvo na televiziji znači da je naviknuta na težak i brz rad, na uspjeh odmah iz prvog pokušaja. Zna sve što se može znati o glumi i o tome kako stvari funkcioniraju na setu. Već je iskusna veteranka.

Ima li vaše iskustvo direktora fotografije kakav utjecaj na vaše snimanje?
To biste morali pitati Michela Abramowicza, „ drugog “ direktora fotografije u filmu! Očito ima malo utjecaja zato što nikad ne mogu potpuno od toga odustati. Još uvijek kada režiram rukujem kamerom- jednostavno ne mogu delegirati taj dio posla, to je za mene refleksna radnja. Međutim, da sam uz redatelja još i direktor fotografije, to bi mi bilo pomalo neizvedivo. Imao sam potpuno povjerenje u Michela da unese svoje bogato iskustvo u igru i dugo smo razgovarali o izgledu kojeg sam želio postići.

Kakav je to izgled?
Nisam htio da film bude stiliziran ili da imamo „ kozmetičku “ verziju Pariza. Htio sam da Pariz bude onakav kakav doista i jest. Ideja je bila da budemo što realističniji, da postignemo neku vrstu mračnog izgleda.

To je sigurno bilo teško s obzirom na sve noćne prizore?
Bilo je komplicirano osvijetliti film na nenametljiv način. Za mnoge noćne prizore koristili smo digitalnu kameru koja je puno osjetljivija, ali to nije uvijek bilo moguće. Prizor potjere na gradilištu snimljen je 35 mm kamerom, na primjer, zbog toga što se digitalna kamera ne prilagođava dobro teškim uvjetima, i doista smo skakali s jednog mjesta na drugo!

Biste li rekli da je film COLLATERAL Michaela Manna svojevrstan pionir u korištenju digitalne kamere po noći?
Definitivno. Njegov film je neporecivo podigao standarde u snimanju gradskih prizora po noći.

U 96 SATI pokazujete oprečne aspekte Pariza- poznata područja i manje poznata susjedstva. Što ste tražili pri odabiru lokacija?
Pogled na Pariz s pomalo iskrivljene razglednice, izbjegavajući klišee poput lika koji pozira ispred Eiffelovog tornja ili Trocadéroa, ali na način da odmah bude očito da je radnja smještena u Pariz. Tako smo tražili tipično pariške lokacije i izbjegavali zamke za turiste. To je značilo da smo na kraju završili snimajući na Champs Elyséesu dan poslije predsjedničkih izbora, a pola ulica bilo je blokirano zato što je predsjednik odlučio paradirati avenijom. Snimili smo prizor okruženi policijskim snagama opremljenima za gušenje pobune.

Kakav je vaš pristup obveznom dijelu akcijskog filma kao što je prizor potjere, od kojih nam odmah pada na pamet istaknuti prizor potjere u filmu BOURNEOV IDENTITET?
Naravno, svi se sjećaju te potjere kroz jednosmjerni promet. Smatrali smo da bi malo zakomplicirali stvari snimajući po noći, a da baš ništa ne razbijemo. Zapravo, dosta smo toga razbili, ali ne s uključenom kamerom. Budući da on ne bježi od progonitelja, nego juri za brodom, sudari nisu bili važni. Ono što je važno je njegova brzina i vještina.

Što je bilo najteže u zadnjem prizoru na brodu?
Posljednji prizor borbe zahtijevao je puno kadrova jer je morao biti iznimno precizan, a i zbog sigurnosnih razloga. Kako bi prizor funkcionirao, moramo vidjeti opasne udarce, noževe koji probadaju uz lica. Iako oštrice i nisu bile jako oštre, bilo je potrebno puno proba kako bi se isplanirali svi pokreti u prilično zbijenom prostoru.

Radite li prema storyboardovima?
Snimam koristeći storyboardove... kojih se na kraju nikada ne držim! Za mene, storyboard je alat, temelj za diskusiju sa svim ostalim odjelima, ali to je ipak samo fotografija. Na setu se morate prilagoditi onome što imate. Budući da ovaj film nije uključivao ništa što je prekomplicirano u postprodukciji- sve su eksplozije snimljene uživo, na primjer- mogao sam biti prilično fleksibilan.

FILMOGRAFIJA PIERREA MORELA

Kao redatelja:

2009. THE MESSENGER
2008. 96 SATI
2004. OKRUG 13

Kao direktora fotografije:

2007. ROGUE, redatelja Philipa Atwella, LJUBAV I OSTALE KATASTROFE, redatelja Alexa Keshishiana, TAXI 4, redatelja Gérarda Krawczyka
2005. VJERNI DANNY, redatelja Louisa Leterriera
2004. L' AMÉRICAIN, redatelja Patricka Timsita
2002. TRANSPORTER, redatelja Coreya Yuena

INTERVJU S LIAMOM NEESONOM

Na način koji je prilično originalan za jedan triler, vašeg lika u početku više definira ljubav prema njegovoj kćeri nego njegova prošlost kao tajnog agenta. Je li to ono što vas je privuklo ulozi Bryana koji je više neka vrsta antiheroja, a ne Jamesa Bonda?
Da, svidjela mi se ideja da snimim triler koji ima dobar ritam i koji visoko cilja na emocionalnoj razini. Prije svega, vidimo Bryana kao oca koji idolizira svoju kćer. A ipak, iako nikada nisam maštao o tome da glumim Jamesa Bonda, čovjek uistinu uživa snimati prave filmske negativce i voziti automobile kao vozač utrka. Također, htio sam raditi na filmu kojeg bi producirao Luc Besson, kojeg iznimno cijenim.

Većina likova koje ste glumili u vašoj karijeri uključuju fizičku prisutnost i veliku ljudskost. Može li se reći da je to vaš zaštitni znak?
Nisam o tome razmišljao. Glumim s onim što mi je priroda podarila i, iskreno, nikada nisam razgovarao s Pierreom o tome zašto je mene izabrao za tu ulogu. Ali, imam tendenciju da mi se svide likovi koji su uistinu ljudski, što znači da imaju komplicirane osjećaje, a Bryan to ima u ovom filmu.

Radili ste s najboljim redateljima kao što su Martin Scorsese, Steven Spielberg, George Lucas i Ridley Scott. Jeste li bili posebno uzbuđeni što ćete raditi s „ mlađim “ redateljem?
Vjerujte mi, Pierre Morel i nije baš novi redatelj! Već dugo ima filmove u krvi i veliko iskustvo, a posebno kao direktor fotografije. Posebno mi se svidjela originalnost filma OKRUG 13, kojim je pokazao da ima redateljsko oko, nevjerojatan osjećaj za ritam i energiju, a to je sve bilo od velike važnosti za film 96 SATI. Svidjela mi se i činjenica da Pierre sam rukuje kamerom.

Je li bilo emocionalno teško staviti se na mjesto oca čija je kćer oteta?
Kao otac, ne možete zamisliti nešto gore. Naravno, pitate se kakva bi bila vaša reakcija u takvoj situaciji. Zamišljate što biste učinili njezinim otmičarima i ubrzo zaključujete da biste učinili sve u svojoj moći da spasite svoje dijete. Ovo mi je bilo posebno zanimljivo područje jer sam zapravo protiv nasilja, a posebno onog za kojim Bryan poseže u ovom filmu. Ali, radi se o slučaju „ oni ili ja “ i Bryan zaključuje tu situaciju na logičan način.

Je li uvjerljivo da vaš lik bude rastavljen od prekrasne žene kao što je Famke Janssen?
Ona je uistinu prekrasna žena, ali u scenariju je na pažljiv način istaknuta činjenica da je ona ostavila mene!

Kakvo je fizičko pripremanje zahtijevao ovaj film?
Puno fizičkog pripremanja! Doista se održavam u formi, ali morao sam pojačati razinu i intenzitet svog treninga. Akcijski prizori posebno su škakljivi. Morate obratiti pažnju na to kako se krećete, na položaj tijela, i nikada ne skidati pogled s vašeg partnera u prizoru. To zahtijeva puno energije, osim sigurnosnih pitanja. Snimati takve prizore uvijek je izazov.

Jeste li posebno uživali u borbama prsa o prsa?
Da, odmah na površinu ispliva dječak u vama. Borba postane ples kojeg uživate plesati, posebice ako imate dobre kaskadere.

Ovo je prvi put da ste radili s francuskom ekipom. Je li se to jako razlikovalo od vaših dosadašnjih iskustava?
Dobra strana je ta da je u ekipi više žena. Jako sam osjetljiv na energiju koju muškarci i žene zajedno stvaraju na setu, ali engleske ili američke ekipe su skoro uvijek pretežno muške. Također, bio sam jako zahvalan na francuskom radnom vremenu, koji je jako civiliziran. Između proba za prizore borbi i snimanja, moji dani bili su prilično iscrpljujući, ali imali smo cijelu noć da se oporavimo. A da ne spominjem uživanje u kvaliteti života u Parizu...

ODABRANA FILMOGRAFIJA LIAMA NEESONA

2008. 96 SATI, redatelja Pierrea Morela
2006. DORUČAK NA PLUTONU, redatelja Neila Jordana, KRONIKE IZ NARNIJE: LAV, VJEŠTICA I ORMAR, redatelja Andrewa Adamsona
2005. BATMAN: POČETAK, redatelja Christophera Nolana, KRALJEVSTVO NEBESKO, redatelja Ridleya Scotta
2003. ZAPRAVO LJUBAV, redatelja Richarda Curtisa, BANDE NEW YORKA, redatelja Martina Scorsesea
2002. TAJNA PODMORNICE K-19, redateljice Kathryn Bigelow
1999. PROGONJENI, redatelja Jana de Bonta, RATOVI ZVIJEZDA: EPIZODA I: FANTOMSKA PRIJETNJA, redatelja Georgea Lucasa
1998. JADNICI, redatelja Billea Augusta
1997. MICHAEL COLLINS, redatelja Neila Jordana
1996. PRIJE I POSLIJE, redatelja Barbeta Schroedera
1995. ROB ROY, redatelja Michaela Catona-Jonesa, LUMIERE ET COMPAGNIE, redatelja Johna Boormana ( segment )
1994. SCHINDLEROVA LISTA, redatelja Stevena Spielberga
1992. MUŽEVI I ŽENE, redatelja Woodya Allena, ŠPIJUN I DAMA, redatelja Davida Seltzera
1990. DARKMAN, redatelja Sama Raimija
1989. KOLO SMRTI, redatelja Buddya van Horna, BRATSKA KRV, redatelja Johna Irvina
1988. KUĆNI DUHOVI, redatelja Neila Jordana
1987. MOLITVA ZA UMIRUĆE, redatelja Mikea Hodgesa
1986. MISIJA, redatelja Rolanda Jofféa
1985. THE INNOCENT, redatelja Johna Mackenziea, THE BOUNTY, redatelja Rogera Donaldsona
1981. EXCALIBUR, redatelja Johna Boormana

MAGGIE GRACE ( Kim )
U dobi od 25 godina Maggie Grace ima već sedam godina iskustva pred kamerama, a posebno na televiziji. Prije nego što je postala svjetski poznata po svojoj ulozi Shannon Rutherford u seriji Izgubljeni, mlada glumica glumila je u televizijskim serijama kao što su CSI te Zaboravljeni slučaj.

Prvu filmsku ulogu dobila je 1995. godine u preradi filma MAGLA, redatelja Ruperta Wainwrighta. Nedavno smo je mogli gledati u filmovima kao što su KLUB JANE AUSTEN, te DJEVOJKA IZ PREDGRAĐA, u kojem je glumila sa Sarom Michelle Gellar i Alecom Baldwinom.

FAMKE JANSSEN ( Lenore )
Nizozemska manekenka Famke Janssen svoj filmski debi ostvarila je ulogom u filmu OČEVI I SINOVI 1992. godine. Nakon niza televizijskih uloga, postala je neprijatelj Jamesa Bonda u filmu ZLATNO OKO 1995. godine.

Od ostalih filmova u kojima je glumila izdvajamo: DOSJE ALIEN, KUĆA STRAHA, IGRA SKRIVAČA, THE GINGERBREAD MAN, redatelja Roberta Altmana, CELEBRITY, redatelja Woodya Allena, te trilogiju X-MEN.